DOVA – NAŠ NEIZOSTAVNI SAPUTNIK KA OSTVARENJU ODABRANIH CILJEVA

Značaj dove u životu vernika potvrđuju kako mnogobrojni ajeti i hadisi, isto tako i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvih generacija uzoritih muslimana. Dova je srž ibadeta, direktan kontakt sa Svevišnjim Gospodarom, za koju nisu potrebni posebni uslovi. Nije ograničena vremenom, prostorom, određenom odećom, niti je uslovljena abdestom. Dova je je veliki štit i podrška verniku u svakom koraku njegovog života na ovom svetu. Allah Uzvišeni kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka veruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” (El-Bekara, 186) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko Allahu dovu ne čini, Allah se na njega naljuti.” (Tirmizi) Istinski vernik nikog drugog ne moli, osim Allaha, samo od Njega pomoć traži, samo se Njemu nada, samo se na Njega oslanja, samo Njemu prepušta svoje brige, samo kod Njega utočište traži, samo Njemu žrtvu (kurban) prinosi, samo se Njemu zavetuje, samo se Njime zaklinje, samo oko Njegove kuće tavaf čini, samo se Njegovom dobru nada… Neka sastavni deo tvoga imana, tewhida, verovanja, bude uporno i konstantno dizanje ruku sa iskrenom dovom Allahu, dž.š.: Allahu moj, ja se odričem bilo kakvog drugog oslonca osim na Tebe, bilo kakve nade osim u Tebe, samo se Tebi predajem, samo kod Tebe utočište tražim, samo na Tvojim vratima uporno stojim, samo se Tebi ponizno molim… Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ako tražiš, traži samo od Allaha, ako se oslanjaš, oslanjaj se samo na Allaha.” Postoje samo dva uslova za prijem dove kod Uzvišenog Allaha: 1 – Iskrenost – Da dovu činiš iskreno sa čvrstim ubeđenjem da će ti je Allah Uzvišeni primiti; 2 – Halal zalogaj – Da se potrudiš da imetak koji stičeš bude halal. Ukoliko jedan od ova dva uslova ne budeš ispunio, dova ti neće biti primljena.Jedan uvaženi alim i daija prenosi sljedeći događaj: Jedna žena se udala za čoveka po imenu Ismail. On je bio ugledni alim, jedan od učenika čuvenog imama Malika. Kao rezultat tog mubarek braka, uskoro su dobili dečaka kojem su dali ime Muhammed. Međutim, kratko nakon rođenja deteta, njen suprug Ismail preseli na bolji svet, ostavivši svojoj supruzi i sinu veliki imetak. Majka je nastavila da odgaja svoga sina u duhu islama, imajući veliku želju da njen sin postane ugledan alim kao njegov otac. Toj njenoj nameri velika prepreka je bila činjenica da je Muhammed od rođenja bio slep, što mu je otežavalo putovanje do poznate uleme tog doba i u mnogome umanjilo šansu da postane veliki alim.Svemilosni Allah ukazao je njegovoj majci na vrata dove. Počela je iskreno, sa čvrstim ubeđenjem u Allahovu svemoć, činiti dovu da vrati vid njenom detetu. Ustrajala je u toj dovi sve dok nije jednu večer u snu videla Ibrahima, alejhi selam, koji joj reče: O robinjo Božija, Allah je zbog tvoje uporne dove vratio vid tvome detu. Nakon što se probudila, otišla je do Muhammeda i uvjerila se da njen Muhammed normalno gleda. Veličanstven Ti si, Gospodaru naš! Ti Koji Udovoljavaš dovama onoga koji je u nevolji i Koji tegobe Otklanjaš! -uzviknula je.Nakon što je Allah vratio vid njenom detetu, majka je nastavila sa projektom obrazovanja svog sina i Allah je darovao da on, nakon što je stasao u vrsnog alima, napiše najverodostojniju knjigu na dunjaluku, posle Kur’ana, Sahihu-l-Buhari. Da, bio je to Muhammed b. Ismail El.Buhari.Ovo je velika pouka za sve one koji su pokucali na vrata mnogih mudraca i medicinara, a nisu našli lek. Pokucajte na nebeska vrata. Nemojte gubiti nadu u Allahovu, dž.š., milost. Nemojte odustajati od dove. Allahova nagrada vas neće zaobići, sve dok je upornost dio vašeg delovanja u činjenu dove i dobra!